11. septembra 1995. godine udružene jedinice II i III korpusa Armije
Republike Bosne i Hercegovine oslobodile su veoma jako četničko uporište
- Vozuću.
Oslobađanjem Vozuće 11. septembra 1995. godine, udruženim
snagama II i III korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine ne samo da
je oslobođena velika teritorija zemljišta i spajanje ova dva korpusa,
nego je to bio i jedan veliki preokret dotadašnjeg toka agresije i
borbe. Minska polja su većim dijelom očišćena, ali još uvijek važi
najveća opreznost po okolnim selima, šumama i livadama.
Podsjećanja radi, agresija od strane četničkih snaga na Vozuću, počela je 25. juna 1992. godine, kada su srpske paravojne jedinice protjerale bošnjački narod Vozuće u okolne gradove, Zavidoviće i Banoviće. Tom prilikom ubili su dvadeset i jednog civila, većinom nejake i iznemogle starce i djecu.
Srpske
paravojne snage bile su svjesne značaja Vozuće, te su svim vojnim
elementima pokušali da je sačuvaju. Postavili su i mine oko Vozuće, te
je Vozuća važila za mjesto gdje je postavljeno najviše mina tokom
agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Radovan Karadžić je svojevremeno poručivao da se u Vozući ne brani Beograd i Srbija, nego Moskva i čast Rusije.





