17. Avgust1957.
Rođen Alen Islamović
Alen Islamović je bh. rock-pjevač, nekadašnji član "Divljih jagoda" i "Bijelog dugmeta". Rođen je 17. augusta 1957. godine, u Sokocu, malom mjestu kod Bihaća. Sa dva brata , sestrom, majkom i ocem proveo je djetinjstvo pored rijeke Une u bivšoj ulici „Petra Kočića“, a sadašnjoj ulici „502. bihaćke brigade“. Stariji brat je izuzetno volio muziku i skupljao je LP ploče i singlove 70-tih godina. Ljubav prema muzici otkrio je i srednji brat, pa je gramofon u kući urlao po cijeli dan i goninama dok je rastao Alen, a ta "bolest" prešla je i na njega. Tih 70-tih godina u kući se pojavljuje i prva akustična gitara koju stariji brat pokušava savladati, no poslije prva dva akorda odustaje jer ga je bol na vrhovima prstiju, koji prave žice, porazila.
Upornost srednjeg brata koji je pokušao taj isti problem riješiti dovelo je do tog da i Alen to pokuša, ali tajno da niko ne zna, jer se gitara držala u ormaru pod ključem. Provaljivanje ormara i uzimanje gitare za Alena je bio veliki doživljaj. Brat mu je bio ljevak, žice su bile naopako poredane i zvuk je bio užasan, a da bi mu nešto bolje zvučala, služio se čavlićem umjesto trzalicom. Gitara biva izgrebana, dolazi brat, svađa, ali upornost se isplatila, te kroz nekoliko dana srednji brat odluči Alena učiti prve akorde. Kuća je bila puna LP ploča tako da se ljubav prema muzici iz dana u dan povećavala. Kad je Alen savladao nekoliko pjesama, brat mu je dozvoljavao da gitaru nosi i u školu i na eskurziju, gdje je zavodio, sa pjesmom „Šošana“, svoje vršnjakinje.
Nakon toga, Alen se upisuje u srednju tekstilnu školu u Bihaću i sa svojim vršnjacima osniva prvi bend „BAG“, koji je uporno vježbao na jedno pojačalo BASSKING. Odluka ko će biti vokalni solista pala je na Alena, jer ostali su tako rekli, a ujedno njegov brat je imao najviše ploča, pa bi Alen mogao biti i vokal. Htio je svirati gitaru, ali neko je morao pjevati. Svirke su se pravile u okolici Bihaća, maturske, plesnjaci subotom u tadašnjem omladinskom klubu u centru grada (pod općinom). Zbog raznih promjena u bendu Alen je savladao i bas gitaru u grupi „TNT“ i tako postao vokalista i bas gitarista 1975. godine. Najveće kaljenje kao vokalni solista imao je u periodu 1976-1978. godine, gdje je pjevao na velikim igrankama sa starijim i najpopularnijim bendom u Bihaću, grupa „BIVIS “. To su bile svirke subotom za srednjoškolce gdje ih je dolazilo oko 1000. Nakon toga priključuje se Divljim jagodama. Alenu se otkriva i talent za pisanje tekstova te nastaju najveći hitovi „Motori“, „Šejla“, „Nasmiješi se“ i on preuzima ulogu frontmena i vodi bend u visine tadašnjeg Jugo roka. Album „Motori“ se prodaje u 400.000 primjeraka, bend pravi velike Yu turneje koje su bile rasprodane od Makedonije do Slovenije. Redaju se albumi „Čarobnjaci“, „Vatra“ i drugi. Odličan imidž, više zapadnjački nego Yugo. Klinke luduju za ljepotanima sa Une. Energija koju su imali na bini do tada nikad nije viđena na ovim prostorima. Tih godina Jagode postaju atrakcija. Osvajaju titulu najbolje Rock-grupe, imaju gitaristu godine i Alena kao Rock-pjevača godine.
Na turneji i promociji albuma „Čarobnjaci“ 1984. godine Alen tajno dobija poziv od Bijelog Dugmeta da im se priključi na novom projektu, jer ih je navodno prvi pjevač napustio ili je bio otpušten. Pet do šest dana Alen je sam odlučivao. Jagode su imale predugovor za odlazak u London i pokušaj proboja na Zapadu, pa je Alen Bregovića i kompaniju glatko odbio, jer je vjerovao više u ono što je radio sa Jagodama.
1985. godine Jagode potpisuju ugovor sa kućom u Londonu i odlaze snimati album za zapadno tržište. Odsvirali su legendarni koncert u Marquee klubu, gdje su svirali The Beatlesi, Led Zeppelin, The Who, Rolling Stones. Legendarni londonski klub je bio svjetska atrakcija. Ko je tu svirao - postao je i svjetska zvijezda. Aleksandar Meržek pomaže Jagodama oko tekstova na engleskom, a Alen po 12 sati provodi u školi da bi što bolje savladao jezik. Zbog malo svirki u Engleskoj i zbog finansijske situacije Jagode se razilaze. Alen se vraća u Bosnu a neki članovi ostaju u Londonu.
Doba „Dugmeta“
Novine su pisale tad o najvećem transferu u rock'n rolu. Najzad, i taj bend dobija frontmena koji je sa sobom dovukao 800.000 curica. Projekt „kako prodati 1 000.000 ploča“. San Bijelog Dugmeta se počeo ostvarivati. Novinari su čekali na svoj red da bi dobili razgovor od nekoga iz benda. „Hajdemo u planine“, hit koji su pjevušili i stari i mladi. Dok se album snimao, atmosfera u bendu je bila fantastična. Turneja prepuna. Bend je vidjelo oko 2.500.000 ljudi na neprekidnoj turneji od 6 mjeseci sa 150 koncerata. Album se prodao u 800.000 primjeraka i srušio sve rekorde Dugmeta. Alen od zarade sa Dugmetom 1987. kupuje kafić u Bihaću i rješava sebi egzistenciju. 1988. godine izlazi live album sa turneje Mramor, kamen i željezo (dupli), koji je sniman dva dana u Zagrebu. Dva koncerta po 14.000 posjetitelja. Sarajevo - Zetra 25.000. Beograd - Sajmište 30.000. Znala su se raditi i dva koncerta, jedan u 18 sati a drugi u 21 sat.
Solo karijera
Svoj prvi solo projekt „Haj' nek' se čuje čuje“ izdaje krajem 1989 i kreće šefovati sam sebi onoliko koliko umije. Nikad nije imao afere iza sebe jer je tako bio odgojen, volio je ono što radi i na bini je odrađivao sa svim bendovima kojima je radio profesionalno. Njegov glas je ostao u sjećanju mnogim generacijama i dan danas. U Bihaću 1990. otvara diskoteku Holivud, gdje mu gostuju mnoge ličnosti sa estrade pa se tih godina bavi biznisom.
Krajem 1992. ratne godine u Bihaću i Bosni i Hercegovini izlazi iz opkoljenog grada i priključuje se estradi Bosanaca u dijaspori i izdaje album „Gdje je moj rođeni brat“. Putujući po svijetu i svirajući izbjeglicama otkriva patnje svog naroda i piše pjesme. Uradio je mnogo humanitarnih koncerata za Bosnu i Hercegovinu. Sljedeći album „Bauštelac“ dovodi ga u dijaspori do najslušanijeg pjevača 1994. godine. Da bi zaokružio svoj rad od 1980. pa do 1994. godine, okuplja bend i snima u dijaspori live album „Live eurotour 95./96.“, na kojem se nalaze najljepše pjesme koje je pjevao sa Jagodama i Dugmetom i sa svojih projekata. U to vrijeme je bilo teško objaviti u medijima izlazak nekog albuma pa se Alen više usmjerio na gostovanja po svijetu.
1997. godine Alen je opremio jedan studio za svoje potrebe i snimio album „Samo nebo zna“. 1998. godine prvi put dobija poziv iz USA, gdje radi dva mjeseca nastupe koje organiziraju iseljenici iz Bosne i Hercegovine. 2000. godine odlazi i u Australiju, gdje njegovi nastupi prolaze zapaženo. Svih ovih godina Alen je proputovao dobar dio svijeta, vidio dosta različitih kultura i ideja se rodila. Raditi album „Istok zapad sjever jug“. Prikupio je pjesme drugih autora, doradio svoje, ispravio ih i pokušao je različita mišljenja spojiti u pjesmu.
Upornost srednjeg brata koji je pokušao taj isti problem riješiti dovelo je do tog da i Alen to pokuša, ali tajno da niko ne zna, jer se gitara držala u ormaru pod ključem. Provaljivanje ormara i uzimanje gitare za Alena je bio veliki doživljaj. Brat mu je bio ljevak, žice su bile naopako poredane i zvuk je bio užasan, a da bi mu nešto bolje zvučala, služio se čavlićem umjesto trzalicom. Gitara biva izgrebana, dolazi brat, svađa, ali upornost se isplatila, te kroz nekoliko dana srednji brat odluči Alena učiti prve akorde. Kuća je bila puna LP ploča tako da se ljubav prema muzici iz dana u dan povećavala. Kad je Alen savladao nekoliko pjesama, brat mu je dozvoljavao da gitaru nosi i u školu i na eskurziju, gdje je zavodio, sa pjesmom „Šošana“, svoje vršnjakinje.
Nakon toga, Alen se upisuje u srednju tekstilnu školu u Bihaću i sa svojim vršnjacima osniva prvi bend „BAG“, koji je uporno vježbao na jedno pojačalo BASSKING. Odluka ko će biti vokalni solista pala je na Alena, jer ostali su tako rekli, a ujedno njegov brat je imao najviše ploča, pa bi Alen mogao biti i vokal. Htio je svirati gitaru, ali neko je morao pjevati. Svirke su se pravile u okolici Bihaća, maturske, plesnjaci subotom u tadašnjem omladinskom klubu u centru grada (pod općinom). Zbog raznih promjena u bendu Alen je savladao i bas gitaru u grupi „TNT“ i tako postao vokalista i bas gitarista 1975. godine. Najveće kaljenje kao vokalni solista imao je u periodu 1976-1978. godine, gdje je pjevao na velikim igrankama sa starijim i najpopularnijim bendom u Bihaću, grupa „BIVIS “. To su bile svirke subotom za srednjoškolce gdje ih je dolazilo oko 1000. Nakon toga priključuje se Divljim jagodama. Alenu se otkriva i talent za pisanje tekstova te nastaju najveći hitovi „Motori“, „Šejla“, „Nasmiješi se“ i on preuzima ulogu frontmena i vodi bend u visine tadašnjeg Jugo roka. Album „Motori“ se prodaje u 400.000 primjeraka, bend pravi velike Yu turneje koje su bile rasprodane od Makedonije do Slovenije. Redaju se albumi „Čarobnjaci“, „Vatra“ i drugi. Odličan imidž, više zapadnjački nego Yugo. Klinke luduju za ljepotanima sa Une. Energija koju su imali na bini do tada nikad nije viđena na ovim prostorima. Tih godina Jagode postaju atrakcija. Osvajaju titulu najbolje Rock-grupe, imaju gitaristu godine i Alena kao Rock-pjevača godine.
Na turneji i promociji albuma „Čarobnjaci“ 1984. godine Alen tajno dobija poziv od Bijelog Dugmeta da im se priključi na novom projektu, jer ih je navodno prvi pjevač napustio ili je bio otpušten. Pet do šest dana Alen je sam odlučivao. Jagode su imale predugovor za odlazak u London i pokušaj proboja na Zapadu, pa je Alen Bregovića i kompaniju glatko odbio, jer je vjerovao više u ono što je radio sa Jagodama.
1985. godine Jagode potpisuju ugovor sa kućom u Londonu i odlaze snimati album za zapadno tržište. Odsvirali su legendarni koncert u Marquee klubu, gdje su svirali The Beatlesi, Led Zeppelin, The Who, Rolling Stones. Legendarni londonski klub je bio svjetska atrakcija. Ko je tu svirao - postao je i svjetska zvijezda. Aleksandar Meržek pomaže Jagodama oko tekstova na engleskom, a Alen po 12 sati provodi u školi da bi što bolje savladao jezik. Zbog malo svirki u Engleskoj i zbog finansijske situacije Jagode se razilaze. Alen se vraća u Bosnu a neki članovi ostaju u Londonu.
Doba „Dugmeta“
Novine su pisale tad o najvećem transferu u rock'n rolu. Najzad, i taj bend dobija frontmena koji je sa sobom dovukao 800.000 curica. Projekt „kako prodati 1 000.000 ploča“. San Bijelog Dugmeta se počeo ostvarivati. Novinari su čekali na svoj red da bi dobili razgovor od nekoga iz benda. „Hajdemo u planine“, hit koji su pjevušili i stari i mladi. Dok se album snimao, atmosfera u bendu je bila fantastična. Turneja prepuna. Bend je vidjelo oko 2.500.000 ljudi na neprekidnoj turneji od 6 mjeseci sa 150 koncerata. Album se prodao u 800.000 primjeraka i srušio sve rekorde Dugmeta. Alen od zarade sa Dugmetom 1987. kupuje kafić u Bihaću i rješava sebi egzistenciju. 1988. godine izlazi live album sa turneje Mramor, kamen i željezo (dupli), koji je sniman dva dana u Zagrebu. Dva koncerta po 14.000 posjetitelja. Sarajevo - Zetra 25.000. Beograd - Sajmište 30.000. Znala su se raditi i dva koncerta, jedan u 18 sati a drugi u 21 sat.
Solo karijera
Svoj prvi solo projekt „Haj' nek' se čuje čuje“ izdaje krajem 1989 i kreće šefovati sam sebi onoliko koliko umije. Nikad nije imao afere iza sebe jer je tako bio odgojen, volio je ono što radi i na bini je odrađivao sa svim bendovima kojima je radio profesionalno. Njegov glas je ostao u sjećanju mnogim generacijama i dan danas. U Bihaću 1990. otvara diskoteku Holivud, gdje mu gostuju mnoge ličnosti sa estrade pa se tih godina bavi biznisom.
Krajem 1992. ratne godine u Bihaću i Bosni i Hercegovini izlazi iz opkoljenog grada i priključuje se estradi Bosanaca u dijaspori i izdaje album „Gdje je moj rođeni brat“. Putujući po svijetu i svirajući izbjeglicama otkriva patnje svog naroda i piše pjesme. Uradio je mnogo humanitarnih koncerata za Bosnu i Hercegovinu. Sljedeći album „Bauštelac“ dovodi ga u dijaspori do najslušanijeg pjevača 1994. godine. Da bi zaokružio svoj rad od 1980. pa do 1994. godine, okuplja bend i snima u dijaspori live album „Live eurotour 95./96.“, na kojem se nalaze najljepše pjesme koje je pjevao sa Jagodama i Dugmetom i sa svojih projekata. U to vrijeme je bilo teško objaviti u medijima izlazak nekog albuma pa se Alen više usmjerio na gostovanja po svijetu.
1997. godine Alen je opremio jedan studio za svoje potrebe i snimio album „Samo nebo zna“. 1998. godine prvi put dobija poziv iz USA, gdje radi dva mjeseca nastupe koje organiziraju iseljenici iz Bosne i Hercegovine. 2000. godine odlazi i u Australiju, gdje njegovi nastupi prolaze zapaženo. Svih ovih godina Alen je proputovao dobar dio svijeta, vidio dosta različitih kultura i ideja se rodila. Raditi album „Istok zapad sjever jug“. Prikupio je pjesme drugih autora, doradio svoje, ispravio ih i pokušao je različita mišljenja spojiti u pjesmu.