05. Februar1994.
Prvi zločin na Markalama
Tržnica Markale u Sarajevu koja se nalazi u užem dijelu grada, u toku opsade Sarajeva od 1992. do 1996. godine, bila je meta skoro svakodnevnih granatiranja od strane VRS. Prvi masakr na glavnoj gradskoj tržnici, desio se 5. februara 1994. godine, između 12:10 i 12:20 poslije podne, kada je minobacačkim projektilom kalibra 120mm ispaljenim sa srpskih položaja ubijeno 68, a ranjeno 144 civila.
Ubrzo nakon ovog napada UNPROFOR je optužio ARBiH, misleći da je granata ispaljena sa njihovih položaja. Međutim, kasniji izvještaj UNPROFOR-a je primijetio grešku i konstatovao da se ne zna tačno s kojeg je položaja ispaljena granata. Tek u januaru 2004. godine, pred Haškim sudom dokazana je krivica Stanislava Galića, srpskog generala koji je komandovao opsadom Sarajeva, za ovaj zločin.
Dokaz za ovaj postupak je bilo svjedočenje balističkog eksperta Berke Zečevića, koji je ustanovio moguće lokacije odakle je granata ispaljena. Zečevićeva istraga je otkrila šest mogućih mjesta sa kojih je granata mogla biti ispaljena, od kojih su pet bili položaji VRS-a, a jedno pod kontrolom Armije RBiH. Mjesto pod kontrolom Armije RBiH je bilo vidljivo promatračima UNPROFOR-a, koji su potvrdili da tog dana ni jedna granata nije bila ispaljena sa tog položaja. Zečević je dalje objasnio da su se neki dijelovi projektila mogli proizvoditi samo u dva mjesta, a oba su bili pod kontrolom Vojske Republike Srpske. Treba napomenuti da je prof. Berko, također, svjedočio i protiv ratnog zločinca Radovana Karadžića.
Pomenuti Stanislav Galić je za ovaj zločin i mnogobrojne druge, koje je počinila vojska kojom je komandovao, osuđen na doživotnu kaznu zatvora.
U prvom masakru na tržnici "Markale", 5. februara 1994. godine, ubijeni su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.
Drugi masakr na pomenutoj tržnici dogodio se 28. augusta 1995. godine, u 11:00 sati ujutru, sa pet ispaljenih granata sa položaja VRS, a tada je ubijeno 37, a ranjeno 90 civila.
Ubrzo nakon ovog napada UNPROFOR je optužio ARBiH, misleći da je granata ispaljena sa njihovih položaja. Međutim, kasniji izvještaj UNPROFOR-a je primijetio grešku i konstatovao da se ne zna tačno s kojeg je položaja ispaljena granata. Tek u januaru 2004. godine, pred Haškim sudom dokazana je krivica Stanislava Galića, srpskog generala koji je komandovao opsadom Sarajeva, za ovaj zločin.
Dokaz za ovaj postupak je bilo svjedočenje balističkog eksperta Berke Zečevića, koji je ustanovio moguće lokacije odakle je granata ispaljena. Zečevićeva istraga je otkrila šest mogućih mjesta sa kojih je granata mogla biti ispaljena, od kojih su pet bili položaji VRS-a, a jedno pod kontrolom Armije RBiH. Mjesto pod kontrolom Armije RBiH je bilo vidljivo promatračima UNPROFOR-a, koji su potvrdili da tog dana ni jedna granata nije bila ispaljena sa tog položaja. Zečević je dalje objasnio da su se neki dijelovi projektila mogli proizvoditi samo u dva mjesta, a oba su bili pod kontrolom Vojske Republike Srpske. Treba napomenuti da je prof. Berko, također, svjedočio i protiv ratnog zločinca Radovana Karadžića.
Pomenuti Stanislav Galić je za ovaj zločin i mnogobrojne druge, koje je počinila vojska kojom je komandovao, osuđen na doživotnu kaznu zatvora.
U prvom masakru na tržnici "Markale", 5. februara 1994. godine, ubijeni su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.
Drugi masakr na pomenutoj tržnici dogodio se 28. augusta 1995. godine, u 11:00 sati ujutru, sa pet ispaljenih granata sa položaja VRS, a tada je ubijeno 37, a ranjeno 90 civila.