28. Juli1987.
Godišnjica smrti Ismeta Alajbegovića - Šerbe
Ismet Alajbegović - Šerbo rođen je 06. marta 1925. godine u Sarajevu. Jedan je od najvećih bosanskohercegovačkih umjetnika i doajena sevdalinke, koji je više od 50 godina svirao, komponovao, pisao tekstove, bilježio i čuvao od zaborava na hiljade i hiljade sevdalinki. Nakon što je godinama svirao po sarajevskim kafanama i sijelima, Šerbo je 1945. godine postao jedan od prvih muzičara Radio Sarajeva. Sa Zaimom Imamovićem svirao je u duetu harmonika Alajbegović-Imamović, da bi se kasnije Imamović izdvojio u prvu veliku pjevačku zvijezdu sarajevskog radija, a Alajbegović postao vođa orkestara, aranžer i autor.
Kao jedan od neprevaziđenih poznavalaca sevdalinke, što je tvrdio i sam Safet Isović, Alajbegović je učinio mnogo na harmonizaciji te pjesme. Izgradio je poseban stil na harmonici, bez virtuoznih pasaža i vrtoglavih kola koja su kasnije proslavile harmonikaše kao što su Jovica Petković i dr. Šerbin stil bio je mnogo primjereniji sevdalinci, onakvoj kako su je pjevali stariji pjevači - poravno, bez napora, uvijek oslanjajući se na melodiju pjesme kao na osnovu improvizacije.
Moglo bi se čak reći da je Šerbino sviranje (ako izuzmemo harmonijsku potku koju daje harmonika) od svih harmonikaša ponajbliže pratnji sevdalinke uz saz. Šerbina harmonika nije ona bučna mješina zbog koje bi pjevač morao vrištati. Takvo sviranje harmonike prije Šerbe naprosto nije zabilježeno. Potaknut uspjehom autorskih radova Joze Penave, Jovice Petkovića i Zaima Imamovića, Šerbo je i sam komponovao sevdalinke. Neke od njih rađene su na brzu ruku, za festivale narodne muzike. Neke su, opet, izuzetno uspjele kreacije stilski izuzetno bliske tradicionalnoj sevdalinki.
Dobitnik je mnogih prizanja, među kojima je i najveće - Estradna nagrada Jugoslavije, te mnoge plakete, povelje itd. Iza sebe je ostavio neprocjenjivo blago... Bio je i ostao jedan od onih časnih umjetnika koji je dosljedno pridržavao onoga što je svima dužnost i obaveza, a to je da čuvamo i njegujemo muzičko blago naroda i narodnosti naše nam Bosne i Hercegovine.
Većinu njegovih pjesama kao što su "Tebi majko misli lete", "Vratnik pjeva", "Kraj pendžera Jusuf stari", "Bulbul pjeva oko Mostara", "Sevdalinko pjesmo najmilija" i mnoge druge, narod je prihvatio i ostaće da žive kao naše kluturno naslijeđe.
Umro je 28. jula 1987. godine u Sarajevu.
Kao jedan od neprevaziđenih poznavalaca sevdalinke, što je tvrdio i sam Safet Isović, Alajbegović je učinio mnogo na harmonizaciji te pjesme. Izgradio je poseban stil na harmonici, bez virtuoznih pasaža i vrtoglavih kola koja su kasnije proslavile harmonikaše kao što su Jovica Petković i dr. Šerbin stil bio je mnogo primjereniji sevdalinci, onakvoj kako su je pjevali stariji pjevači - poravno, bez napora, uvijek oslanjajući se na melodiju pjesme kao na osnovu improvizacije.
Moglo bi se čak reći da je Šerbino sviranje (ako izuzmemo harmonijsku potku koju daje harmonika) od svih harmonikaša ponajbliže pratnji sevdalinke uz saz. Šerbina harmonika nije ona bučna mješina zbog koje bi pjevač morao vrištati. Takvo sviranje harmonike prije Šerbe naprosto nije zabilježeno. Potaknut uspjehom autorskih radova Joze Penave, Jovice Petkovića i Zaima Imamovića, Šerbo je i sam komponovao sevdalinke. Neke od njih rađene su na brzu ruku, za festivale narodne muzike. Neke su, opet, izuzetno uspjele kreacije stilski izuzetno bliske tradicionalnoj sevdalinki.
Dobitnik je mnogih prizanja, među kojima je i najveće - Estradna nagrada Jugoslavije, te mnoge plakete, povelje itd. Iza sebe je ostavio neprocjenjivo blago... Bio je i ostao jedan od onih časnih umjetnika koji je dosljedno pridržavao onoga što je svima dužnost i obaveza, a to je da čuvamo i njegujemo muzičko blago naroda i narodnosti naše nam Bosne i Hercegovine.
Većinu njegovih pjesama kao što su "Tebi majko misli lete", "Vratnik pjeva", "Kraj pendžera Jusuf stari", "Bulbul pjeva oko Mostara", "Sevdalinko pjesmo najmilija" i mnoge druge, narod je prihvatio i ostaće da žive kao naše kluturno naslijeđe.
Umro je 28. jula 1987. godine u Sarajevu.