11. Juli1995.
Godišnjica genocida u Srebrenici
11. jula 1995. godine desio se jedan od najvećih zločina u historiji čovječanstva, genocid u Srebrenici. Genocid u Srebrenici podrazumijeva masovna, planska ubistva velikog broja bošnjačkih muškaraca i dječaka između 12 i 77 godina. Genocid se dogodio u regionu Srebrenice, a izvela ga je Vojska Republike Srpske, pod komandom generala Ratka Mladića, uključujući i paravojnu formaciju "Škorpioni", pod kontrolom Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije.
Događaj se smatra jednim od najvećih masakara u Evropi od Drugog svjetskog rata, u kojem je ubijeno više od 8.000 ljudi. Masakr se generalno smatra jednim od najužasnijih događaja u savremenoj evropskoj historiji. Ratko Mladić i drugi srpski oficiri su u međuvremenu optuženi za ratne zločine uključujući i genocid pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). MKSJ je između ostalog donio pravosnažnu presudu u kojoj masakr u Srebrenici kvalifikuje kao čin genocida.
6. jula 1995. godine počela je srpska ofanziva na zaštićenu zonu UN-a, Srebrenicu. U jeku jakih artiljerijskih napada u Srebrenici svakodnevno su ginuli civili. Udružene srpske jedinice iz Srbije i sa područja Bosne i Hercegovine, pod komandom generala Ratka Mladića uz direktnu podršku vojno-političkog rukovodstva Savezne Republike Jugoslavije, 11. jula 1995. godine, u prisustvu holandskih jedinica u sastavu UNPROFOR-a zauzimaju Srebrenicu.
Tog dana i narednih dana u Srebrenici se desio najveći zločin nad nevinim bošnjačkim civilnim stanovništvom, najveći poslije drugog svjetskog rata. Oko 50.000 ljudi se nalazilo u Srebrenici zaštićenoj zoni UN-a, a žene, djeca i starci odlaze u Potočare. Lokalno stanovništvo nije imalo mogućnost da pruži odbranu, jer je svo naoružanje, oduzeto 1993. godine, bilo uskladišteno kod UN snaga.
Nakon srebreničkog genocida ništa više nije kao što je bilo ranije. Srebrenica će ostati krvavi pečat dvadesetog vijeka. Ona je istinska bošnjačka i bosanska "Gernika". Tamo, u toj "zaštićenoj zoni", politički i vojni zvaničnici Ujedinjenih nacija predvođeni Akašijem i Žanvijeom, naprosto nisu htjeli da zaštite od pokolja bespomoćno bošnjačko civilno stanovništvo, iako su to morali učiniti, zašto su bili i veoma dobro plaćeni. Na njihovu i njima sličnih dušu neka idu sve golgote kroz koje su prošli Bošnjaci iz Srebrenice.
Na preliminarnom spisku ubijenih Srebreničana trenutno se nalazi 8372 imena, a 12000 ljudi se vodi kao nestalo. Nažalost, svakodnevno se iskopavaju nove masovne grobnice, pa spisak sa ubijenim Srebreničanima svakodnevno raste. Među ubijenim je bilo dosta žena i djece, a srpski zločinci oko Srebrenice su prakticirali da pale trudne bošnjačke žene i živu djecu, što potvrđuju i slike žrtava iz masovnih grobnica.
Događaj se smatra jednim od najvećih masakara u Evropi od Drugog svjetskog rata, u kojem je ubijeno više od 8.000 ljudi. Masakr se generalno smatra jednim od najužasnijih događaja u savremenoj evropskoj historiji. Ratko Mladić i drugi srpski oficiri su u međuvremenu optuženi za ratne zločine uključujući i genocid pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). MKSJ je između ostalog donio pravosnažnu presudu u kojoj masakr u Srebrenici kvalifikuje kao čin genocida.
6. jula 1995. godine počela je srpska ofanziva na zaštićenu zonu UN-a, Srebrenicu. U jeku jakih artiljerijskih napada u Srebrenici svakodnevno su ginuli civili. Udružene srpske jedinice iz Srbije i sa područja Bosne i Hercegovine, pod komandom generala Ratka Mladića uz direktnu podršku vojno-političkog rukovodstva Savezne Republike Jugoslavije, 11. jula 1995. godine, u prisustvu holandskih jedinica u sastavu UNPROFOR-a zauzimaju Srebrenicu.
Tog dana i narednih dana u Srebrenici se desio najveći zločin nad nevinim bošnjačkim civilnim stanovništvom, najveći poslije drugog svjetskog rata. Oko 50.000 ljudi se nalazilo u Srebrenici zaštićenoj zoni UN-a, a žene, djeca i starci odlaze u Potočare. Lokalno stanovništvo nije imalo mogućnost da pruži odbranu, jer je svo naoružanje, oduzeto 1993. godine, bilo uskladišteno kod UN snaga.
Nakon srebreničkog genocida ništa više nije kao što je bilo ranije. Srebrenica će ostati krvavi pečat dvadesetog vijeka. Ona je istinska bošnjačka i bosanska "Gernika". Tamo, u toj "zaštićenoj zoni", politički i vojni zvaničnici Ujedinjenih nacija predvođeni Akašijem i Žanvijeom, naprosto nisu htjeli da zaštite od pokolja bespomoćno bošnjačko civilno stanovništvo, iako su to morali učiniti, zašto su bili i veoma dobro plaćeni. Na njihovu i njima sličnih dušu neka idu sve golgote kroz koje su prošli Bošnjaci iz Srebrenice.
Na preliminarnom spisku ubijenih Srebreničana trenutno se nalazi 8372 imena, a 12000 ljudi se vodi kao nestalo. Nažalost, svakodnevno se iskopavaju nove masovne grobnice, pa spisak sa ubijenim Srebreničanima svakodnevno raste. Među ubijenim je bilo dosta žena i djece, a srpski zločinci oko Srebrenice su prakticirali da pale trudne bošnjačke žene i živu djecu, što potvrđuju i slike žrtava iz masovnih grobnica.