05. Avgust1991.
Godišnjica smrti Maria Mikulića
Mario Mikulić rođen je 1924. godine (Korčula), a jedna od odlučujućih ličnosti u formiranju karakternih osobina slikara bila je njegova teta Katica, očeva sestra. Za nju Mikulić kaže: "Da mi je ostavila bilo kakvo bogatstvo u naslijeđe, ne bi me zadužila koliko je to učinila svojim odgojem i povjerenjem u vlastitu ličnost."
Na školovanje odlazi u Split gdje živi u jako teškoj materijalnoj situaciji. Bile su to godine bijede i siromaštva. Godine 1941. dolazi u Sarajevo, gdje nastavlja školovanje u sarajevskoj gimnaziji. Da bi se izdržavao, radio je teške fizičke poslove. Nakon rata završava osmi razred gimnazije i upisuje se na tek otvorenu Državnu školu za likovnu umjetnost. Sa studijem i sudjelovanjem na tadašnjim omladinskim radnim akcijama, gdje crtežom svjedoči o tim vremenima, počinje njegova duga i uspješna umjetnička karijera.
Godinama radi na opremi knjiga kao likovni urednik u sarajevskoj izdavačkoj kući "Svjetlost", a onda kao ilustrator i karikaturist radi u sarajevskoj novinsko-izdavačkoj kući "Zadrugar". Dugo je godina sarađivao i sa Zavodom za izdavanje udžbenika u Sarajevu. Sve to vrijeme ugledan je i plodan slikar. Jedno je vrijeme bio i predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine.
Mikulić je poznat po portretnim ostvarenjima. Osim kultnih osoba našeg doba, kao što su Josip Broz Tito ili Ivo Andrić koje je portretirao, portret i ljudska figura bile su njegove opsesivne teme. Pored zanimanja za portret i ljudsku figuru u Mikulićevom stvaralaštvu pojavljuju se još dvije važne teme: pogled na sarajevsku Ulicu Vase Miskina, s prozora njegova ateljea, i dalmatinske ribarske teme.
Za svoj plodni umjetnički rad dobio je i Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva 1966. godine.
Umro je u Sarajevu 05. augusta 1991. godine.
Na školovanje odlazi u Split gdje živi u jako teškoj materijalnoj situaciji. Bile su to godine bijede i siromaštva. Godine 1941. dolazi u Sarajevo, gdje nastavlja školovanje u sarajevskoj gimnaziji. Da bi se izdržavao, radio je teške fizičke poslove. Nakon rata završava osmi razred gimnazije i upisuje se na tek otvorenu Državnu školu za likovnu umjetnost. Sa studijem i sudjelovanjem na tadašnjim omladinskim radnim akcijama, gdje crtežom svjedoči o tim vremenima, počinje njegova duga i uspješna umjetnička karijera.
Godinama radi na opremi knjiga kao likovni urednik u sarajevskoj izdavačkoj kući "Svjetlost", a onda kao ilustrator i karikaturist radi u sarajevskoj novinsko-izdavačkoj kući "Zadrugar". Dugo je godina sarađivao i sa Zavodom za izdavanje udžbenika u Sarajevu. Sve to vrijeme ugledan je i plodan slikar. Jedno je vrijeme bio i predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine.
Mikulić je poznat po portretnim ostvarenjima. Osim kultnih osoba našeg doba, kao što su Josip Broz Tito ili Ivo Andrić koje je portretirao, portret i ljudska figura bile su njegove opsesivne teme. Pored zanimanja za portret i ljudsku figuru u Mikulićevom stvaralaštvu pojavljuju se još dvije važne teme: pogled na sarajevsku Ulicu Vase Miskina, s prozora njegova ateljea, i dalmatinske ribarske teme.
Za svoj plodni umjetnički rad dobio je i Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva 1966. godine.
Umro je u Sarajevu 05. augusta 1991. godine.