Jozo Leutar podlegao usljed teških povreda

28. marta 1999. godine, Jozo Leutar je preminuo u Sarajevu, usljed teških tjelesnih povreda. Podsjećanja radi, 16. marta 1999. godine, u Sarajevu, u Alipašinoj ulici (150-200 metara od Veleposlanstva SAD), u jutarnjim satima (oko 7.45 sati), eksplodirala je eksplozivna naprava u motornom vozilu WW Golf A-3, registracijskih oznaka 345-E-390, pod vlasništvom Ministarstva unutarnjih poslova FBiH. U vozilu su se nalazili zamjenik ministra FMUP-a Jozo Leutar, vozač Željko Ćosić i djelatnik MUP-a RH PU zagrebačke Ivan Rezo. Tom prilikom je Jozo Leutar zadobio teške tjelesne ozljede, od kojih je 28. marta 1999. godine preminuo (dana 29.03.1999. godine po nalogu istražnog suca Kantonalnog suda, u državnoj bolnici Sarajevo izvršena je obdukcija tijela Joze Leutara. Prilikom vršenja obdukcije bili su prisutni dr. Hamza Žujo, dr. Ilijas Dobrača, dr. Ivan Selek, ispred IPTF-a g. Bob Grand i g. Zbigniew Wojdyla, kriminalistički tehničar županijskog MUP-a Sarajevo Emir Tarić i operativni djelatnik FMUP-a Slađenko Čerkez. Prema usmenoj izjavi gore spomenutih doktora, smrt je nastupila uslijed teške povrede mozga (traumatskog šoka), dok su saputnici prošli s lakšim tjelesnim ozljedama.

Istraga FBI-a

Na zahtjev Federalne Vlade statički dio uviđaja izvršili su pripadnici američkog FBI (jedan pripadnik FBI je došao iz Beča isti dan kad se dogodila eksplozija, dok su ostali došli dan poslije). U sklopu istrage su bili uključeni: istražni tim FMUP-a, SFOR, MSU, IPTF (jedinica za operacije koju je vodio Kanađanin Harold O'Conel ).
Dana 19. marta 1999. godine, u zgradi Veleposlanstva SAD u Sarajevu, pripadnici FBI izvršili su prezentaciju prikupljenih saznanja, te su tom prilikom potvrdili slijedeće:

* od mjesta polaska vozila do mjesta eksplozije su 133 metra,
* na osnovu tragova vidljivih i pronađenih na licu mjesta utvrđeno je da se radi o improviziranoj eksplozivnoj napravi postavljenoj ispod poklopca na nosaču motora, a pored ispušne cijevi,
* eksploziv je postavljen na način da je jedan dio kuglica imao usmjereno djelovanje prema poklopcu motora, dok je drugi bio usmjeren prema kontrolnoj ploči vozila (prema suvozaču),
* vozilo nije otključavano, a pripremljeni eksploziv može se postaviti za 15 sekundi,
* razina na kojoj je bio postavljen eksploziv je u razini koljena suvozača, eksploziv su postavili profesionalci,
* najvjerovatnije se radi o napravi aktiviranoj putem električnog detonatora i alkalne baterije.


Na Leutara je dakle, 16. marta 1999. godine izvršen atentat, tako što je pod njegov službeni automobil podmetnuta eksplozivna naprava. Leutar je preminuo 12 dana kasnije u Kliničko-bolničkom centru u Sarajevu.
Do danas niko nije odgovarao za ovo ubistvo, a istraga još traje. Jedini sudski proces koji je vođen u ovom slučaju okončan je 12. novembra 2002. godine oslobađajućom presudom za Ivana Andabaka, Dominika Ilijaševića Come, Zorana Bašića, Željka Ćosića, Jadranka Bajkuše i Marija Miličevića.